Cjelovit pogled na trbuh

Ljudsko tijelo je, poput beskrajnog svemira, fascinantno polje promatranja i istraživanja koje ne prestaje iznenađivati zainteresiranog promatrača. Onoga trenutka kada donesemo zaključak o funkciji nekog tjelesnog sustava i mislimo kako smo je shvatili, otvori se šira slika, te vidimo da je doneseni zaključak zapravo tek početak razumijevanja načina kako tijelo u cijelosti funkcionira.
Instinkt unutar trbuha
U prostoru trbuha smještena je većina organa našeg tijela. No jesu li to samo jedinice koje obavljaju osnovne fiziološke funkcije?
Jeste li se ikada zapitali zašto kažemo da osjećamo „leptiriće“ u trbuhu kada smo uzbuđeni? Zašto ponekad u njemu osjećamo neobične senzacije kada radimo nešto za što mislimo kako i nije baš za naše dobro? Zašto nas zaboli trbuh ako smo tjeskobni, a zašto osjećamo lakoću kada radimo nešto što doista volimo i u čemu uživamo?
Našim trbuhom doista osjećamo! Trbuh sa svim svojim pripadajućim organima, tkivima i stanicama „osjeća“, „pamti“ i „reagira“ u skladu s okolnostima izvan i unutar našeg tijela. U trbuhu se taj proces odvija bez logičkog promišljanja, isključivo na temelju instinkta, koji nam daje znak je li nešto opasno ili povoljno za naš sustav.
Trbuh kroz različite kulture
Poznato je kako su mnoge drevne kulture svijeta znale da se u središtu našeg tijela zbiva nešto doista važno. „Osjećaj“ u trbuhu je bio je važan za prve ljudske zajednice koje su, slijedeći instinkt, preživljavale surove uvjete života.
U tradicijama dalekog istoka područje abdomena ima posebnu važnost. Razvijene su i metode tretiranja (masaže) trbuha, poput ampuku masaže u Japanu ili Chi Nei Tsang tretmana u taoističkoj tradiciji na prostoru Kine i bliskih zemalja. U Japanu se područje abdomena naziva posebnim imenom – Hara.
Jogijska tradicija, porijeklom iz Indije, pojašnjava kako u našem trbuhu (pupčanom središtu nazvanom Manipura) obitava kvaliteta vatre. Ona predstavlja ne samo probavnu vatru, već i kvalitetu transformiranja iz jednog oblika u drugi (snagu u pozadini metaboličkih funkcija) i snagu volje (ono što pokreće energiju u čovjeku).
Fiziologija trbuha
Anatomski gledano abdomen je izravno povezan sa centralnim živčanim sustavom. Novija istraživanja otkrila su nekoliko milijuna direktnih neuroloških veza između tankog crijeva i velikog mozga, što znači da ta dva središta neprestano komuniciraju.
Štoviše, „trbušni mozak“ ( ili „drugi mozak“ kako ga je nazvao neurogastroenterolog Michael Grshon 1996.) nastaje od istih stanica kao i centralni živčani sustav u fetalnom razvoju čovjeka. Oba „mozga“ nastavljaju djelovati i prisno surađivati čitavog života, izlučivanjem hormona i neurotransmitera te odašiljanjem električnih impulsa.
Naš „drugi mozak“ je zapravo polu autonomni živčani sustav i jedan od najkompleksnijih ekosustava na planeti, sastavljen od 100 milijuna živčanih stanica i jedinstvenog svijeta mikrobioma. Dio mikrobioma nasljeđuje se od majke, a dio tijelo stvara samo na temelju prvih životnih utisaka primljenih iz okoline. Iz tog razloga doživljaji majke „zapisani“ u mikrobiomu fetusa mogu uvelike utjecati na „osobnost“ oba mozga.
Ljudsko tijelo zapravo sadrži više bakterija i mikroorganizama nego ljudskih stanica, a najveći broj je smješten u trbušnoj šupljini te izravno utječu na stvaranje serotonina (hormona sreće i čuvara imuniteta), dopamina i ostalih neurotransmitera koji utječu na čovjekovo raspoloženje i zdravlje.
Danas se zato smatra da se jezgra psihološkog (ali i fizičkog) stanja čovjeka skriva u trbuhu. Istraživanjima je čak uočeno da „trbušni mozak“ šalje više signala u mozak nego što iz njega prima! Znanstvenici pretpostavljaju postojanje posebne „banke“ sjećanja i osjećaja smještene u velikom mozgu, u kojoj se prikupljaju podaci odaslani iz trbuha.
Nove mogućnosti koje nam se nude
Zbog tijesne povezanosti naša dva mozga, emocionalne i misaone reakcije na događaje postaju okidači koji pokreću stvaranje različitih fizičkih stanja unutar ljudskog tijela, ali svakako taj proces se ne mora odvijati nekontrolirano.
Na proces utječe kakve misli mislimo, u kakvoj okolini djelujemo i boravimo ali i kakvom se hranom hranimo. Svjetlost, svjež zrak, prirodni plodovi, radost, pokret, mir, ljepota i slično, hrane „dobre“ bakterije s kojima živimo u simbiozi i koje za nas tada stvaraju još više serotonina. Naše tijelo i um funkcioniraju skladno, što nam omogućuje uživanje u raznim aspektima života koji nas istinski ispunjavaju.
Upravo iz tog razloga je važno upotrijebiti volju, i prizvati one misli koje nam pomažu. Različite okolnosti, koje nas „izbacuju iz ravnoteže“, u stvari nam pomažu da se učvrstimo u „novom“ odabiru, jačajući našu odlučnost, jasnoću i strpljenje te budeći osjećaj kako je sve u redu – ma što se događalo.
Tada djelujemo svjesnije i prisutnije. Opušteniji smo, što održava aktivnost parasimpatičkog dijela autonomnog živčanog sustava. To stanje djeluje kao melem za sve napetosti i „titranja“ u sustavu. Kada smo pažnjom „unutra“, kada svjesno djelujemo i pri tom uživamo, mi doista iscjeljujemo sami sebe.
Buđenje znatiželje i istraživanje polja vlastitog života dio je procesa preuzimanja odgovornosti za svoje zdravlje. To je nešto što možemo uraditi, kako za sebe tako i za svoju okolinu.
Napisala: Podrška zdravlju