Drevna vještina Chi kung (qigong)
Chi kung (qigong) je tisućljetna kineska vještina ili umjetnost, kojom se postiže iscjeljivanje i jačanje tijela, uma i duha. Chi kung kombinira pokret, meditaciju i disanje kao način njegovanja i akumulacije životne energije, pojačavanjem svjesnosti o njenom protoku kroz tijelo.
Izvorno značenje i tri blaga
U kineskoj riječi qigong, qi (chi) označava vitalnu energiju, dah, životnu silu. Riječ gong (kung) označava vještinu ili umjetnost. Vitalna energija, chi, čini osnovu življenja ljudskog bića i svega oko njega. Jaka i skladna energija je korijen života, predstavlja zdravlje, dugovječnost i sreću.
Njegovanje i jačanje chi-ja je oduvijek bio glavni fokus Taoizma, kineske originalne filozofije, koja nam je donijela akupunkturu, kinesku tradicionalnu medicinu i koncept jin/jang.
Prema Taoizmu svako ljudsko biće sadrži tri blaga, pri čemu Wu kao praznina i potencijal rađa i integrira sva tri blaga:
Jing Chi Shen
energija i esencija fizičkog tijela životna energija duhovna snaga
Taoisti smatraju da je najbolje započeti sa vježbanjem tijela, napredovati kroz misli i emocije do duhovnog potencijala, kako bi se postiglo krajnje ispunjenje. Kada se osjeti energija tijela lakše je shvatiti energiju misli i emocija, a to dovodi i do lakšeg shvaćanja energije duha, a zatim i energije meditacije tj. praznine.
Dugotrajni efekt vježbanja chi kunga je integriranje ova tri aspekta (tijela, uma i duše), što pridonosi pozitivnom gledanju na svijet, harmoniji, stabilnosti, zdravlju, dugovječnosti i sreći pojedinca.
Chi kung praksa
U vježbanju postoje vanjski i unutrašnji pokreti. U praksi naglasak se stavlja na unutrašnji pokret, koji balansiranjem yin i yang energije harmonizira chi i krvi, potiče cirkulaciju energije kroz meridijane te stvara bazu esencijalnog chi-ja, koji se skladišti u tijelu kao energetska zaliha. Time se chi kung razlikuje od većine zapadnjačkih stilova vježbanja, koji naglasak stavljaju na rad mišića i kardiovaskularnog sustava.
Chi kung se može prakticirati kroz naglašeni zdravstveni, borilački ili duhovni aspekt. Ipak, svi aspekti imaju zajednička praksu: pravilno držanje, tehnike disanja i mentalni fokus. Neke tehnike pojačavaju chi, neke se više bave cirkulacijom chi-ja (pročišćavaju i ozdravljuju tijelo), neke akumulacijom chi-ja, a neke emitiranjem chi-ja (kao pomoć drugima).
Nakon samo pola sata treninga može se osjetiti duboki osjećaj opuštenosti. S dugotrajnom redovnom praksom postižu se značajna poboljšanja tjelesnog držanja, disanja i koncentracije. Praksa varira od mekih unutrašnjih stilova kao tai chi ili eksternih žustrih kao kung fu. Međutim, lagani mekani pokreti većine chi kung formi mogu se pratiti i prakticirati u svim razdobljima života.
Napisala: Sonja Jukić
