Fascija – poveznica energije i materije (2. dio)
U prethodnom članku opisana je anatomsko fiziološka uloga fascije u ljudskom tijelu (likn: članak 1 ). Kako bi razumjeli prirodne zakone koji vladaju u našem „mikrosvemiru“ potrebno je proširiti razumijevanje o energetskom sustavu čovjeka. Znanje o ulozi fascije ključno je za razumijevanje na koji način životna sila utječe na strukture tijela.
Životna sila teče kroz fascije (liquid crystal model)
Kineska biokemičarka Mae-Wan Ho je mjerenjem električne provodljivosti tkiva ljudskog tijela otkrila kako su fascije izuzetno provodljive. Budući da se prijenos energije odvija kroz proces polarizacije, impulsi se šire puno većom brzinom nego kroz živčana vlakna.
Dakle osim živčanog sustava, u našem tijelu postoji još jedan visokorazvijeni komunikacijski sustav kojim teče životna sila (Chi – kineski naziv ili Prana – indijski naziv) i čije strujanje korespondira sa našim fiziološkim funkcijama.
Ovo istraživanje pokazuje kako energetski tokovi (u Kini nazvani „meridijani“ a u Indiji „nadiji“) zapravo teku kroz strukture našeg tijela, iako su anatomski gledano nevidljivi. Ti tokovi odvijaju se dominantno kroz fascije. Dakle možemo zaključiti kako visoka provodljivost fascijalnih tkiva olakšava kretanje životne sile kroz sustav.
Ovo je članak na engleskom kojeg je objavila Mae-Wan Ho: http://www.i-sis.org.uk/lcm.php
Prilagodba na razini strukture (tensegrity model)
U prvom članku opisano je kako fascijalna tkiva promjenom gustoće matrice mijenjaju svoj tonus. Ta reakcija može biti izazvana vanjskom stimulacijom, ali i promjenom samog strujanja energije unutar tkiva.
Ako sagledamo sve fascije našeg tijela kao tkiva koja međusobno komuniciraju, dobivamo fascinantnu mrežu koja se ponaša kao jedan povezan model, prenoseći tonus sa jedne „niti“ na drugu. Na taj način tijelo raspoređuje opterećenje i čini sustav prilagodljivijim i „sigurnijim“.
Uklopljena u sustav kostiju, zglobova, mišića, organa i ostalih struktura tijela, fascijalna mreža vrši neprestanu prilagodbu kroz održavanje ravnoteže vlaka i tlaka u samom sustavu, čime omogućuje najbolje moguće funkcioniranje tijela kao cjeline.
Činjenica kako je sve u našem tijelu povezano nalazi objašnjenje u ovom modelu (npr. ukočeno rame može utjecati na položaj zdjelice).
U njemu leži i veliki potencijal, budući da svaki dio tijela prima podršku od ostatka sustava. Primjerice, bilo koja vježba koju radimo pažljivo i koncentrirano, djelovati će na cijeli sustav.
Ovaj model, prepoznatljiv u prirodi, počeo se koristiti i u arhitekturi. Nazvan je „tensegrity“ (tenzija + integritet), a prvi ga je primijenio američki arhitekt i inovator Buckminster Fuller, 60-ih godina prošlog stoljeća.
Stanice međusobno komuniciraju (kontinuirani komunikacijski model)
Razvoj mikroskopa omogućio je biolozima promatranje građe stanica, tako da su već dugo poznate njihove osnovne građevne jedinice: jezgra, membrana, citoplazma i razna stanična tijela.
Tehnološkim razvojem instrumenti promatranja su se neprestano unaprjeđivali pa je uskoro otkriven i citoskeleton (ili citoskelet); mreža tankih bjelančevinastih niti koje se protežu kroz cijelu stanicu, povezujući jezgru sa membranom.
Citoskeleton stabilizira membranu stanice, ali omogućuje i interakciju među stanicama, budući se njegove niti protežu i u međustanični prostor. Također je otkriveno kako citoskeleton, uz svoja mehanička svojstva, provodi toplinu, električne impulse i stvara elektromagnetno polje.
Možemo zaključiti kako citoskeleton gradi finu tensegrity mrežu na mikrorazini, omogućujući međustaničnu komunikaciju na više razina.
Ovaj model omogućuje razumijevanje kako informaciju o tome što se dešava u jednoj stanici primaju i sve ostale stanice našeg tijela. Isto tako ovo otvara vrata razumijevanju kreativne snage naših misli, koje jesu elektromagnetni impulsi koji pokreću „stvaranje“ na staničnoj razini.
U prilog tome govori i sljedeće poglavlje.
Memorija vode (fascinanto Emotovo istraživanje)
Naše tijelo je većim dijelom sastavljeno od vode (oko 60%), od čega je 2/3 voda u stanicama.
Način na koji voda pamti i prenosi informacije opisao je Masaru Emoto u seriji svojih knjiga, od kojih je prva knjiga („Poruke iz vode“ – 1999. g.) izazvala pravu senzaciju.
Snimajući kristale zamrznute vode, Emoto je primijetio da način na koji se voda kristalizira ne ovisi samo o kemijskom sastavu vode. Voda reagira na sve što je u njenoj okolini: na glazbu, značenje riječi, pisane i slikovne poruke, emocije …
Drugim riječima, voda se ponaša kao visoko inteligentan medij, koji svojom strukturom reagira na sklad ili nesklad u svojoj okolini, kristalizirajući se na različite načine.
Na webu i you tube-u objavljeni su brojni materijali vezani uz Emotova istraživanja – ovdje je jedan video po našem izboru: https://www.youtube.com/watch?v=tAvzsjcBtx8
Činjenica da se fascijalna matrica sastoji 95% od vode ostavlja još jednu mogućnost za razumijevanje kako se i unutar fascije očituje opisani kreativni princip.
Što zaključiti na kraju?
Vrhovna Inteligencija (ili kako god To zvali) kreirala je povezanost svega što je stvoreno. U ovom članku se ne bavimo izravno pitanjima o smislu života, no uvid u savršeno ustrojstvo našeg tjelesnog sustava može nas inspirirati da preuzmemo odgovornost za stvaranje ravnoteže u njemu, za stvaranje zdravlja!
Te moći mnogi su se odrekli na vlastitu štetu, no nikada nije prekasno. Ostaje dojam kako nam priroda i Vrhovna Inteligencija stalno šalju tu poruku kroz potencijal uvijek novog stvaranja i beskrajnu domišljatost kojom se život izražava na brojne načine.
Napisao: Nikola Drviš
