Raja Joga – put prakse
Raja Jogu je jasno i znanstveno precizno opisao drevni indijski mudrac, Riši Patanjali (2.stoljeće p.n.e.) u pisanom remek djelu „Joga Sutre“.
Vrijednost tog dijela možda najbolje ilustriraju riječi poznatog joga učitelja „Paramhanse Joganande“, koji u svojoj autobiografiji piše: „Upanishade ističu kako među svim sistemima joge, „Joga Sutre“ sadrže najefikasnije metode za postizanje direktnog opažanja Istine“.
Patanjali put Joge opisuje kroz četiri aspekta: Bhakti Joga (put predanosti), Karma Joga (put ispravnog djelovanja), Gjana Joga (put razumijevanja – mudrosti) i Raja Joga (put praktičnog vježbanja).
Ovi aspekti nisu odvojeni, te je potrebno da ih duhovni tragatelj prakticira paralelno, kako bi u sebi iskustveno doživio Svijest i Jedinstvo.
Raja Joga u doslovnom prijevodu znači „kraljevski put“, što naglašava upotrebu volje , disciplinu i odlučnost. Također, praktičar ovom procesu pristupa „otvorenog uma“ što ne ostavlja mijesta za slijepu ustrajnost. Svi aspekti vježbanja trebaju postati svjesno iskustvo, proces do kojeg dolazimo bez predumišljaja – direktnim opažanjem.
Patanjali Raja Jogu sistematizira kroz 8 koraka, koji su redom:
- Jama – 5 načela ispravnog djelovanja (samokontrola)
- Nijama – 5 načela upotrebe volje (disciplina)
- Asana – pravilan položaj tijela (položaj koji omogućuje mentalno umirivanje)
- Pranajama – reguliranje „Prane“, vitalne životne sile (kroz reguliranje daha)
- Pratjahara – povlačenje životne sile prema unutra (u jezgru živčanog sustava)
- Dharana – držanje pažnje na jednom objektu (vježbe usmjerene pažnje)
- Dhjana – trajna povezanost sa objektom na kojem držimo pažnju (meditacija)
- Samadhi – nestanak granice između subjekta i objekta (stanje nadsvijesti – Jedinstva)
Opisani prije više od dvije tisuće godina i provjeravani u stoljećima prakse, gore navedeni principi savršeno vrijede i danas, i predstavljaju mogućnost za svakog od nas.
Joga praktičara bi posebno trebali zanimati osnovni koraci. U sticanju iskustava Svijesti, niti jedan korak se ne može preskočiti i uvijek je potrebno graditi na onom što smo već stekli.
Praksa Raja Joge
U programu „Joga za cjelovito zdravlje“ posebna pažnja se pridaje vježbanju Asana, Pranajama, Pratjahare i Dharane. U nastavku teksta detaljnije je opisan svaki od navedenih koraka, uz određene upute joga praktičarima.
Asana (pravilan položaj tijela)
U Joga Sutrama izvorno se opisuje samo jedan položaj, kojeg Patanjali naziva Asana. On bi trebao biti Sthiram (nepomičan, uspravne kralježnice) i Sukham (udoban – životna sila slobodno cirkulira).
Za potrebe vježbanja, koje se u 20. stoljeću globalno populariziralo, taj se izraz počeo koristiti u širem smislu, pa ćemo ga i mi upotrebljavati za označavanje položaja, u smislu vježbi koje se izvode.
Dakle, naziv Asana danas se uobičajeno se koristi za vježbe zadržavanja u tijela u određenom položaju. Kao pripremu za vježbanje Asana važno je najprije raditi dinamičke vježbe povezane s dahom.
Metodički pristup vježbanju Asana:
1. korak: dinamičke vježbe za pripremu zglobova i mišića – razgibavanje, istezanje i jačanje
2. korak: kraća zadržavanja u položaju, uz poštivanje granice pokreta i principa opuštenosti
3. korak: duža zadržavanja u položaju, s pažnjom na dinamici strujanja energije kroz tijelo
Dobrobiti vježbanja Asana:
- Razvija se pokretljivost i gipkost kralježnice i zglobova
- Stiče se prirodno držanje tijela: uspravno i opušteno
- Mišići postaju istovremeno gipki i snažni
- Potiče se pravilan metabolizam tkiva, organa i žlijezda
- Razvija se funkcionalan krvožilni i dišni sustav
- Stabilizira se i jača živčani sustav
- Pokreće se i akumulira Prana
Pranajama (reguliranje vitalne životne sile)
Naziv Pranajama uobičajeno označava vježbe disanja. Izvorni prijevod riječi ukazuje na proces upravljanja „Pranom“ – vitalnom životnom silom.
No Prana nije mehanička sila. Ona je sila plus Inteligencija, koja usmjerava snagu u stanicama tijela, potičući ih na skladno obavljanje 5 osnovnih metaboličkih funkcija. Stoga skladan protok Prane podržava fiziološke funkcije, uravnotežuje um i potiče unutrašnje opažanje.
Zbog toga vježbama Pranajame valja pristupiti otvorenog uma, s voljnošću i namjerom da direktno doživimo aktivan univerzalan aspekt prirode, kreativnu životnu silu, koja nas hrani i podržava, koja neprestano „diše“ kroz nas.
Pri vježbanju Pranajame, važno je ići postupno, korak po korak.
Metodički pristup vježbanju Pranajame:
1. korak: stimuliranje potpunog disanja – oslobađanje i usklađivanje trbušnog, prsnog i klavikularnog disanja
2. korak: održavanje opuštenog i prirodnog ritma disanja – uravnoteženje udaha i izdaha
3. korak: jednostavne tehnike produbljivanja daha i reguliranja pri njegovom toku kroz lijevu i desnu nosnicu
4. korak: složenije tehnike, koje dolaze tek kada se iskustveno nauči promatrati i upravljati dahom bez naprezanja
Dobrobiti vježbanja Pranajame:
- Povećava se apsorpcija kisika i kapacitet pluća
- Podržava se izbacivanje toksina i pročišćavanje tijela
- Uravnotežuje se živčani sustav i normalizira krvni tlak
- Osnažuje se imunitet i regulira metabolizam
- Uklanjaju se energetske blokade
- Uravnotežuje se um
- Podržava se svjesno opažanje
Pratjahara (povlačenje životne sile s osjetila prema jezgri)
Pratjahara je proces tijekom kojeg se životna sila povlači s osjetila, usmjerava u centralni živčani sustav i tako podržava aktiviranje 7 središta energije i svjesnosti (Čakri), smještenih od trtice do mozga.
Tako se umanjuje utjecaj vanjskih podražaja, pa možemo jasnije osjetiti sebe iznutra. Zaustavljajući vanjske aktivnosti uz voljnost i održavanje prisutnosti, dolazi do smirivanja osjetilnih valova, što dovodi do opuštanja i unutrašnjeg umirivanja.
Taj proces nije sam sebi svrha. On je preduvijet da bi uopće mogli usmjeriti pažnju i početi komunicirati sa aspektima Više Prirode unutar sebe.
Na samoj fiziološkoj razini, sposobnost opuštanja i mentalnog umirivanja važan je stabilizirajući antistresni faktor, jer se stres i napetost akumulirani u sustavima tijela i uma otpuštaju.
Međutim, Pratjahara je više od običnog opuštanja. Ako je naša cjelokupna pažnja usmjerena samo na vanjske objekte, tada smo poistovjećeni s osjetilnom sviješću, te zbog neprestanog titranja gubimo sposobnost suptilne unutrašnje percepcije.
Taj korak unutrašnjeg povezivanja s dubljim razinama Života i sviješću Bića, joga praktičaru je od ključne važnosti.
Dobrobiti vježbanja Pratjahare:
- Uravnotežuje autonomni živčani sustav
- Otklanjaju se stres i napetost
- Regeneriraju se fiziološki sustavi tijela
- Širi se iskustveni doživljaj „nas samih“
- Umanjuje se utjecaj straha, proširivanjem svijesti
- Stvara se mogućnosti za kvalitetno usmjeravanje pažnje
Dharana (usmjeravanje pažnje)
Riječ Dharana doslovno prevedeno znači „držati“. Ona označava sposobnost usmjeravanja i održavanja naše pažnje na jednoj stvari – jednom objektu.
Iako se često prevodi kao koncentracija, Darana to nije, jer koncentracija zahtjeva naprezanje.
Kaže se kako Dharana postaje postojana, kada je u polju pažnje praktičara ono prema čemu on već ima razvijenu prirodnu privlačnost.
Kada nas magnetno privlače aspekti Više Prirode, tada je i naša Dharana stabilna. Tek tada se počinje razvijati razumijevanje tih aspekata te trajna povezanost s njima, odnosno stanje meditacije (Dhjana).
U pitanju je proces vježbanja, kako bi se došlo do ove točke. Pri tome joga praktičar ne preskače put predanosti, ispravnog djelovanja i razumijevanja (Bhakti, Karma i Gjana Jogu), jer jedino tako može razviti predanost srca i magnetizam, čime daje smisao i samom putu Raja Joge.
Joga praktičar za predmet svoje Dharane odabire neku „visoku vrijednost“ ili „kvalitetu“ koja mu je privlačna i kojoj teži – bilo da je to Mir, Ljubav, Istina, Učitelj, neka Sveta osoba, Svjetlo, … , potpuno slobodan od bilo kakvih koncepata, težeći slušati vlastitu intuiciju na razini srca.
Tada prilikom Dharane njegova pažnja spontano teče prema onom što ga ispunjava. Operativni dio svijesti (Chitta) se modelira prema objektu promatranja, što omogućuje direktno opažanje. Na taj način se bez napora ovladava i kretanjem uma.
Ukoliko za vrijeme vježbanja aktivno razmišljamo, nismo u stanju promatranja i taj put ne vodi u meditaciju. No, s mislima se ne treba boriti. Praktičar im dopušta postojanje, ali se u svijesti ne poistovjećuje s njima.
Doživljaj svijesti je uvijek direktno opažanje, a ne misaoni proces.
Dobrobiti vježbanja Dharane:
- Uvećavanje unutrašnje snage i mira
- Razvoj povezanosti s Višom Prirodom
- Jačanje magnetizma kojim naša svijest biva uvedena u stanje meditacije
