Kako meditirati

Meditativno stanje vrlo je prirodno. Sam proces ulaska u meditaciju odvija se kroz okretanje i usmjeravanje naše životne sile i svjesnosti prema unutra.

Kao što bi se mogle napisati knjige o snovima, ali onaj tko nikad nije sanjao ipak ne bi samim čitanjem mogao steći to iskustvo, tako je i s meditacijom.

Ulazak u meditaciju je na neki način sličan ulasku u duboki san bez snova, uz razliku što se kod meditacije taj proces odvija svjesno. To znači da smo budni. I ne mislimo, već direktno opažamo aspekte vlastite prirode i svijest samu.

Vodstvo intuicije

Svako ljudsko biće u sebi ima aktivnu svijest, pa se stoga možemo osloniti na unutrašnje vodstvo. Njega je pak potrebno zatražiti, jer je kod većine ljudi prisutna identifikacija s umom (onim što mislimo) i osjetilima (onim što osjećamo). Tako tihi glas intuicije često biva zagušen površinskom bukom, a isplivava kada se u nama pojača magnetna privlačnost prema osobinama duše, iz koje taj glas i izvire.

Meditacija je stoga proces osluškivanja tog unutrašnjeg glasa. Za razliku od buke koju stvara naše razmišljanje, glas intuicije izvire iz tišine, jasan, čist, neopisiv riječima (umom) – ono poznato: „znati ćeš kada doživiš“.

Postupak

Meditacija nije tehnika; ona je stanje u kojem naša energija i svijest obitavaju u unutrašnjem hramu tišine. Navesti ćemo nekoliko točaka koje vas mogu inspirirati da se sami povežete. No prije svega, da vježbate tražiti vodstvo, jer ono je već u vama.

Ući u tišinu ne možemo kroz kretanje / djelovanje. Tamo bivamo privučeni. Stoga je mudro slijediti savjet koji je jedan Jogi davao svojim učenicima: „dubinu meditacije ne mjerite prema senzacijama koje doživljavate, već prema količini mira i radosti koje nakon nje ostaju“.

• položaj tijela trebao bi biti udoban, svi djelovni tijela opušteni, a kralježnica uspravna. Oni kojima se ovo čini nemoguća misija neka pokušaju meditirati ispruženih nogu, naslonjeni leđima uz zid ili sjedeći na stolici. Samo je važno da je kralježnica uspravna. Naše tijelo je instrument koji je moguće fino naštimati.
• promatranje daha vrlo je dobar način jačanja prisutnosti, umirivanja uma i aktiviranja procesa „pranajame“ – distribucije životne sile. Oko dvije minute izvođenja neke od tehnika disanja pomaže da se fiziološki i mentalno umirimo. Za početak može se i samo nekoliko puta polako i duboko udahnuti, kratko zadržati dah nakon udaha, te polako izdahnuti.
• unutrašnji hram tišine nalazi se u prostoru „trećeg oka“ , točki intuitivne percepcije na sredini čela. Usmjeravanjem pažnje u taj prostor naša životna energija i svijest počinju teći uzlazno. No bez žurbe. Ako ne osjećamo smirenost bolje je samo nastaviti promatrati / osluškivati dah. Kada osjetimo smirenost tada idemo pažnjom u taj prostor.
• pažnju je moguće usmjeriti (a time energiju i svjesnost) i na neko drugo središte, npr. na srčani centar. Mudro je pitati vlastitu intuiciju.
• zatražiti vodstvo od ključnog je značaja, jer do trenutka samospoznaje mi imamo dojam da smo identitet odvojen od Univerzalnog i Sveprisutnog Izvora. Stoga se komunikacija iz naše perspektive mora odvijati dvosmjerno, sve dok ne spoznamo da smo oboje; odnosno Jedno. Kao individualna bića imamo potpunu slobodu zatražiti za vodstvo, svojim riječima, na koji god nama blizak način. Ono što podiže našu svijest je magnetizam ili privlačnost prema Izvoru.
• nakon meditacije dobro je ostati u smirenosti neko vrijeme, ne dozvoliti da nas sila navike uvuče u kolotečinu žurbe, toliko „normalne“ mnogima. Prava svrha meditacije je iskustvo svijesti i njeno korištenje u svakodnevnom životu, kako bi ona postala naše permanentno iskustvo. Tako se vraćamo kući, odnosno spoznajemo kako tamo već jesmo.