Poruka iz srca planine
Ovaj tekst napisao je naš prijatelj iz udruge, koji je dva mjeseca „Korona perioda“ proveo sam na Velebitu. Ponosan sam na svog shiatsu učenika. Nikola Drviš
Sinoć sam se čuo s Lolom. I vidio. Svašta danas možeš mobitelom. Bio je u svojoj konobi, na toplom a ja u planini na nekoj čuki gdje ima signala.
“Di si Vuče?!”- zubi mu bljesnu u osmijeh.
Taj sam nadimak dobio od njega krajem prošle godine, kad sam u nešto manje od dva tjedna prošetao Velebitom od Donje Klade do Gračaca. Prišao mi je kasnije na nekoj svečanosti i na uho me pitao: “ti si sad bio dva tjedna u planini?“ Potvrdio sam. Pogledao me u oči i rekao: „ti si Vuk. To ne može svatko.“
Malo me je bilo sram, jer svakako znam da obična šetnja to ne zaslužuje. I baš zbog toga mu nikad neću priznati koliko mi je srce naraslo što me tako nazvao baš on, Ivica Lolić , čija je ljubav prema planini skoro opipljiva.
“A evo, u planini. Kod Skorpovca, na signalu.“
„Aha – znači, u bazi. Kako si? ” Znao sam da ne pita tek tako.
Prije valjda 6-7 tjedana završio sam u Velebitu. Virus me je ostavio bez posla, potres bez smještaja i čisti me refleks doveo u planinu.
“Dobro sam, nije loše. Prva dva, tri tjedna bio sam nemiran, valjda zbog osjećaja da sam na turi i da bi se trebao vratit doma. Polako mi je sjelo da sam sad tu i umirio sam se. Cijepam drva, nosim vodu, tražim hranu, kuham, perem, šetam. Dobro je …”
Kimnuo je u odobravanju.
” Nešto sam te drugo htio pitati .”
Nagnuo je glavu nadesno i dolje tako da mi je ekran potpuno uzelo njegovo veliko uho. Znao sam da mota cigaretu negdje na stolu, ali to me je uho sjetilo na Lolinu vještinu koju ljudi polako gube; Lola sluša. I razumije ono što čuje.
” Daj objasni mi zašto me nije strah? Oko mene nema nikog na barem dvadeset kilometara, idem okolo i danju i noću ali nikako da se počnem bojat. Nelagodno mi je jedino kad izdaleka čujem auto šumarije ili kakvog stočara.”
Pripalio je i zaškiljio urotnički.
” To je zato što se probudila tvoja iskonska priroda; postao si poludivlji. A nelagoda od ljudi će proći ako se sjetiš da si još čovjek! “
Nasmijali smo se jedan drugome. Od srca. Tad sam znao da smo oboje, on u svojoj konobi i ja u svojoj planini, doma!
Napisao: Pero Ćurković
Za shiatsu tretmane u Zagrebu, možete se javiti Peri na: 095 910 12 36
