Značaj fascije
Sve više terapeutskih tehnika prihvaća fasciju kao funkcionalnu cjelinu kojoj treba posvetiti posebnu pažnju. U nekoliko crta možemo sažeti njenu sveobuhvatnu ulogu u našem tijelu.
Što je fascija (anatomsko fiziološki pogled)?
Fascijama nazivamo široku lepezu tjelesnih tkiva u koja spadaju membrane, ligamenti, tetive, ovojnice organa (viscera, mezenterijum), moždane ovojnice (meninge)… Većina ovih tkiva potiče od mezoderma, koji još tijekom embrionalnog razvoja započinje svoj specifični pokret spiralnog uvrtanja, tj. skupljanja i razvlačenja (eng.: coiling or rolling movement). Od njega započinju nasljedni mikropokreti (takozvani motilitet tkiva), koji su toliko bitni kod mnogobrojnih osteopatskih tehnika, i u dijagnozi i u tretmanu. Fascije se nalaze na svakoj razini tijela i čine osnovni element ljudske fiziologije. Služe kao prva linija naše odbrane i funkcioniraju neovisno od CNS-a (centralnog živčanog sustava), što je još jedan od razloga zašto ih zovu Periferni mozak.
Mehanički gledano fascije su organizirane u lance i slojeve, sa ciljem odbrane tijela od restrikcija-ograničenja. Kada restrikcije pređu određeni prag tolerancije fascije odgovaraju tako što modificiraju svoju visko-elastičnost, mijenjajući kolagenska vlakna i transformirajući zdrave fascijalne lance u promijenjene – patološke lance.
Fascijalna memorija
Zdravlje svake osobe velikim dijelom se odražava kao stanje na fascijama. Fascije pamte svaku traumu koja dovodi do promijene motiliteta. Kroz senzitivnost treniranih ruku, moguće je percipirati pokrete na mikrorazini, i na taj način dijagnosticirati poremećaje motiliteta, što nam otkriva povijest poremećaja kod pacijenta. Razne terapijske tehnike (poput osteopatije, shiatsua i sl.), u stanju su potaknuti oslobađanje i otpuštanje stisnutosti sa fascijalne razine i povratiti njen normalan motilitet. Na taj način fascijalni poremećaji mogu biti otklonjeni, čime se podržava povratak tijela u svoju normalnu fiziološku funkciju.
Napisao: Dragan Dimitrijević, viši fizioterapeut